Australija i opća ljudska prava

Australija je svoj stav prema promicanju i zaštiti ljudskih prava na međunarodnoj razini istaknula 1997. godine kada je donesena bijela knjiga o nacionalnom interesu u vanjskoj i trgovinskoj politici. Gledište australske vlade o ljudskim pravima nerazdvojiv su dio australske vanjske politike, jer je ponašanje prema pojedincima samo po sebi jedno od najvažnijih australskih pitanja, a promicanje i zaštita ljudskih prava predstavlja opće sigurnosne i ekonomske interese Australije. Osnovu politike vlade čine opća temeljna ljudska prava: građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna.

Australija vjeruje da su temeljna ljudska prava zajednička za sve i nedjeljiva, te da od drugih naroda ne možemo očekivati da se pridržavaju utvrđenih pravila kojih se sami ne pridržavamo. Ministar vanjskih poslova Alexander Downer nedavno je potvrdio taj stav izjavom kako australska vlada daje prednost praktičnim mjerama koje će unaprijediti ljudska prava, budući da najprije žele krenuti od sebe.

Spomenuti se prioriteti očituju u razvoju programa suradnje kojima se promiču ljudska prava, utvrđuju mehanizmi za poboljšanje stanja ljudskih prava, te radi na razvoju i jačanju djelotvornosti ustanova i sredstava preko kojih se ostvaruju regionalna i međunarodna ljudska prava.

Ljudska prava u Ujedinjenim narodima

Na međunarodnoj razini Australija pokušava smisleno i stvaralački djelovati na donošenju standarda o ljudskim pravima, pružati pomoć i osigurati djelotvoran rad postojećih instrumenata za zaštitu ljudskih prava, te gdje god je to moguće, proširiti broj nadzornih tijela koja se bave stanjem ljudskih prava.

Komisija za ljudska prava pri Ujedinjenim narodima predstavlja glavni međunarodni forum za promicanje i zaštitu ljudskih prava. Komisija se svake godine sastaje u Ženevi i prihvaća rezolucije o stanju ljudskih prava u pojedinim zemljama. Preko svojih radnih skupina i posebnih izaslanika dobiva posebna izvješća o temama koje su od posebnog interesa. Australija je više puta imala mandat u Komisiji i to od 1948. do 1956. godine, od 1978. do 1983., od 1985. do 1987. te nedavno od 1991. do 1996. godine. Osim toga, Australija je u svojstvu aktivnog promatrača Komisije sudjelovala na sjednicama 1997., 1998. i 1999. godine i tom je prilikom dala izvješća o stanju ljudskih prava te je zajedno s drugim izaslanicima radila na tekstovima odluka i izvješća predsjedništva. Pitanjima međunarodnih ljudskih prava se bavi i Treće povjerenstvo Generalne skupštine Ujedinjenih naroda.

Razvoj u azijskoj pacifičkoj regiji

Azijski Pacifik je jedina oblast u svijetu u kojoj nije došlo do potpisivanja regionalnog sporazuma o zaštiti i promicanju ljudskih prava.
Kada je 1993. godine u Bangkoku potpisana Deklaracija o ljudskim pravima, naglašena je potreba da se donesu regionalni sporazumi o ljudskim pravima i na području Azije. Sve je veća spremnost da se djeluje na području regionalnih ljudskih prava jer postoje brojna saznanja o ugroženim ljudskim pravima u toj regiji, kao što je npr. seksualno iskorištavanje djece.

U Pekingu je od 1. do 3. svibnja 2000. godine održana Osma radionica UN-a o regionalnim sporazumima za promicanje i zaštitu ljudskih prava u azijskoj pacifičkoj regiji. U radu radionice sudjelovali su predstavnici vladinih i nevladinih organizacija iz četrdeset zemalja koji su tom prilikom temeljito raspravljali o četiri bitna prioriteta, prethodno utvrđena za 1998. godinu:

nacionalni planovi djelovanja;
nacionalne ustanove za ljudska prava;
edukacija o ljudskim pravima;
ekonomska, socijalna i kulturna prava, pravo na razvoj.

Donesen je zaključak da se izradi program na razini regija i država kojeg će u znatnoj mjeri novčano potpomagati Visoki povjerenik za ljudska prava iz ureda UN-a.

Nacionalne institucije za zaštitu ljudskih prava su osim u Australiji osnovane i u nekim drugim zemljama: Novom Zelandu, Indoneziji, Filipinima, Fidžiju i Sri Lanki. Napravljeni su značajni koraci da se uskoro osnuju iste ustanove u Bangladešu, Koreji, Tajlandu, Maleziji, Mongoliji i Nepalu. Nakon Prve radionice za nacionalna ljudska prava u azijskoj pacifičkoj oblasti, koja je održana u Darwinu u lipnju 1996. godine, stvoren je forum za zaštitu ljudskih prava u ovoj regiji čija je svrha bila ojačati regionalnu suradnju na području ljudskih prava. Australska vlada nudi novčanu potporu ovom forumu preko tajništva Komisije za ljudska prava i jednake mogućnosti. Četvrta radionica za nacionalna ljudska prava u azijskoj pacifičkoj regiji održana je u Manili u rujnu 1999. godine.

Nevladine organizacije

Australija je pozitivno ocijenila doprinos koji su nevladine organizacije ostvarile na području zaštite ljudskih prava. Predstavnici australske vlade surađuju s nevladinim organizacijama koje djeluju na području regije. Održavaju se redoviti kontakti s australskim nevladinim organizacijama prateći trenutno stanje zaštite ljudskih prava. Svake dvije godine vladini predstavnici sudjeluju u radu sjednica na kojima se okuplja četrdesetak nevladinih organizacija.

Zaštita ljudskih prava

Australija primjenjuje brojne mjere kojima iskazuje svoju brigu i interes za zaštitu ljudskih prava. Pristup ljudskim pravima temelji se na realnoj procjeni što se može, a što ne može učiniti na tom području. Pokušavaju se ostvariti konstruktivni dijalozi o ljudskim pravima s vladama drugih zemalja i radi se na učvršćenju demokratskih i ljudskih prava unutar postojećih ustanova u regiji. Razvojnim programima o suradnji promiču se i poduzimaju praktične mjere zaštite ljudskih prava.

Predstavništva

Politika vlade je voditi pojedinačne slučajeve povrede ljudskih prava uz uvjet da se prethodno utvrdi da postoje osnove za provođenje postupka.

U Ministarstvo vanjskih poslova i trgovine svake godine pristignu stotine slučajeva prijava povreda ljudskih prava. Neke slučajeve šalju predstavnici iz veleposlanstava u drugim zemljama, druge dostave mediji ili zabrinuti pojedinci, svjedoci kršenja ljudskih prava. Mnoge slučajeve Ministarstvu dostave predstavnici parlamentarne skupine Amnesty Internationala ili drugih nevladinih organizacija.

Australija te slučajeve daje na uvid vladama zemalja u kojima nema svoje diplomatske predstavnike, kao što je slučaj Sjeverne Koreje i Afganistana.

Realni dijalog

Australija smatra da se problemi kršenja ljudskih prava u drugim zemljama mogu riješiti bez sukoba, na miran način razvijajući međusobno razumijevanje. Politika se sastoji u tome da se druga strana upozna s međunarodno priznatim standardima putem dijaloga i suradnje, a da se pri tome zastupa bezuvjetna zaštita temeljnih ljudskih prava.

Dobar primjer takvog pristupa je bio bilateralni dijalog o stanju ljudskih prava u Kini. Prvi razgovori su obavljeni u Beijingu u kolovozu 1997. Dijalog se odvijao u konstruktivnoj atmosferi koja je dala naslutiti da će se postići mnogo više od puke razmjene stavova o pristupima ljudskim pravima. Australska vlada je tom prilikom izrazila svoju zabrinutost o brojnim važnim pitanjima. Program tehničke pomoći prvenstveno je bio usmjeren prema promicanju i zaštiti ljudskih prava i svake godine se postigao zadovoljavajući sporazum s Kinom o tim problemima.

Promicanje ljudskih prava kroz program pomoći

Australija svojim programima pomoći na razne načine promiče ljudska prava. Naglasak se stavlja na smanjenje siromaštva i održiv razvoj koji promiče ekonomska i socijalna prava, pravo na obrazovanje i zdravstvenu zaštitu. Australija se, najčešće kroz svoje programe pomoći, bavi problemom neravnopravnosti spolova i promiče prava žena.

Budući da se uglavnom djeluje na vlade država u kojima su ugrožena ljudska prava, donatori za uzvrat ostvaruju i značajne političke ciljeve. Takav je slučaj i s australskim programom pomoći, jer se time utječe na vlade država i u suradnji s njima se stvaraju uvjeti za bolja građanska i politička prava, a istovremeno i vlada stječe ugled zbog svoje odgovornosti i djelotvornosti.

Centar za demokratske institucije

Centar za demokratske institucije (CDI) je poticaj koji je pokrenula australska vlada, a namijenjen je razvijanju i jačanju demokratskih ustanova u zemljama u razvoju, a posebno u zemljama azijske pacifičke oblasti. CDI prvenstveno ima za cilj pružiti brzo, intenzivno, stručno osposobljavanje, usmjereno prema nadzoru načina rada parlamentarnih izbora, nadzoru sudskih postupaka i procesa u okviru kojih predstavnici društva (kao što su mediji i nevladine organizacije) mogu doprinijeti demokratskom odlučivanju. Dosadašnje aktivnosti CDI-a bile su na primjer:

uloga promatrača na izborima u Indoneziji 1999. godine;
pružanje stručne pomoći novoimenovanim sucima;
vođenje tečajeva za novinare i urednike;
pružanje tehničke pomoći zemljama u regiji na području dobrog rukovođenja civilnim društvom.

Nacionalni plan djelovanja na području zaštite ljudskih prava

Australija je započela pripreme za donošenje drugog Nacionalnog plana djelovanja na području zaštite ljudskih prava (NAP). Tu su odluku 9. prosinca 1998. godine najavili ministar vanjskih poslova Alexander Downer i glavni tajnik Zajednice naroda Daryl Williams, kao jednu od brojnih pobuda kojima se želi obilježiti 50. godišnjica Deklaracije o ljudskim pravima.
Australska vlada se ovim planom namjerava ponovno obvezati na zaštitu ljudskih prava i provedbu deklaracije o ljudskim pravima na nacionalnoj osnovi. Još jednom se zajednički treba preispitati politika vlade i njezin stav prema ljudskim pravima, uvidjeti postojeći problemi i odrediti smjernice djelovanja. Time se namjerava djelovati na svijest o politici prema ljudskim pravima u Australiji i o novim izazovima u svjetlu promicanja i zaštite ljudskih prava.
Australija je na Bečkoj konferenciji o ljudskim pravima 1993. godine zagovarala stvaranje nacionalnih planova djelovanja na području zaštite ljudskih prava, pa su na njezin prijedlog ovakvi planovi razvijeni u mnogim zemljama.
Uskoro je 1994. godine Australija bila prva zemlja koja je svoj NAP predala Komisiji za ljudska prava. Zamisao o takvom planu označila je prirodan korak naprijed prema razvoju ljudskih prava i doživjela je snažnu potporu Visokog povjerenika za ljudska prava. Do danas su Filipini, Brazil, Bolivija, Ekvador, Malavi, Meksiko, Indonezija i Južna Afrika pripremili svoje NAP planove, a tim zemljama će se uskoro pridružiti i Tajland. Brojne su druge zemlje izrazile namjeru da će to isto i one učiniti u budućnosti.

Praktične mjere zaštite ljudskih prava

Australski program pomoći na više načina doprinosi poboljšanju ljudskih prava, pa ćemo ovdje navesti neke od tih mjera.

Potpora Indonezijskoj nacionalnoj komisiji za ljudska prava (Komnas HAM) u nastojanjima da zaštiti i promiče ljudska prava.
Pomoć Ombudsmanskoj komisiji u Papua Novoj Gvineji da pojača svoje mjere i da se kod građana stvori svijest o važnoj ulozi ovog tijela.
Suradnja s međunarodnim organizacijama kao što je UNICEF u pružanju osnovne zdravstvene pomoći u Istočnom Timoru u obliku pokretnih klinika, programa cijepljenja i prehrane, osposobljavanja primalja.
Novčana potpora programu PLAN usmjerenom prema razvijanju svijesti o trgovanju djecom i sprječavanju takvih radnji na području Toga.
Jačanje zakonodavnih ustanova, promicanje prava žena, prava nacionalnih manjina, političkih i građanskih prava, te osposobljavanje i drugi oblici praktične pomoći u Kini.
Jačanje građanskog društva, promicanje građanskih prava, i promicanje načela zakonitosti i demokratskih procesa na Filipinima.
Potpora kampanji za ukidanje prostitucije djece, pornografije i krijumčarenja (ECPAT) i ukazivanje na problem seksualnog iskorištavanja djece u Aziji i Pacifičkoj regiji.

Međunarodne obveze Australije

Australija je potpisala sve ključne međunarodne sporazume koji su u službi zaštite ljudskih prava. To su:

Međunarodni sporazum o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima;
Međunarodni sporazum o građanskim i političkim pravima i njegova dva neobavezna protokola;
Konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije;
Konvencija o pravima djeteta;
Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena i
Konvencija protiv mučenja i drugih okrutnih, nehumanih, ponižavajućih načina kažnjavanja.

Australija smatra da je neobično važno dosljedno primjenjivati odredbe ovih i drugih međunarodnih instrumenata zaštite ljudskih prava koji za temelj imaju Međunarodni zakon o zaštiti ljudskih prava.